Mislim da sam prvi računar u životu vidio u srednjoj elektrotehničkoj školi „Nikola Tesla“ u Banjaluci, a kao klinci koji su se zanimali za tu vrstu nauke uglavnom smo se bavili elektronikom i pokušajima automatizacije nekih idejica.

 A današnji klinci? E, to je već sasvim druga priča, kaže Mirko Kukoleča dugogodišnji programer i rukovodilac Sektora za aplikacije i aplikativnu podršku u kompaniji Prointer ITSS.

Kao programer „starije“ generacije, prisjeća se i starije generacije računara pomoću kojih je ušao u svijet informacionih tehnologija i priča kako se prije 30-ak godina ovako moćan IT sektor nije mogao ni zamisliti.

„Današnja djeca na svojim telefonima i satovima imaju računare o kakvima mi nismo ni sanjali. Oni u svijet digitalnih tehnologija ulaze od malih nogu i to im je sasvim prirodno, što sa našom generacijom nije bio slučaj, a da ne pominjem da 90-ih godina ni struje nismo imali kako valja“, priča Mirko. 

Zato mu ta vremena i ovo što se sad dešava u IT industriji djeluju kao nebo i zemlja, a vjerovatno se tako razlikuju i nekadašnji i sadašnji „IT-jevci“. Mirko kaže da u Prointeru ima mnogo mladih ljudi sa kojima je zadovoljstvo raditi, jer njihova generacija razmišlja drugačije – daj da prvo riješimo problem, pa ćemo poslije razmatrati konvencije.      

„Super je čuti neke njihove priče i probleme koji vam nekad zvuče djetinjasto, a vrlo često se ispostavi da od  njih možete mnogo toga naučiti. Mi smo uvijek voljni da zapošljavamo mlade ljude koje ćemo učiti i formirati. To je jako zahtjevan posao, ali i beskrajno zanimljiv i izazovan“, objašnjava Mirko. 

Zato ga raduje što je i aktuelna kampanja zapošljavanja koju je pokrenuo Prointer privukla dosta mladih ljudi koji su svjesni da je IT sektor sasvim opravdano dobio epitet brzorastuće industrije koja nudi brojne mogućnosti.

„Taj put razvoja je zaista nevjerovatan i zato IT sektor svakim danom izgleda kao sve šarenija bašta prepuna izazova, dinamike i promjena. Kad to stavite u okvire naše kompanije u kojoj zaista živi timski rad i prepliću se mladost i iskustvo, dobijete mjesto na kojem možete i početi i usavršiti svoju karijeru“, kaže Mirko.

Voljan je i da otkrije zašto je i kako IT sektor takvom žestinom napredovao.  To vam je, kaže, ona priča u kojoj su ljudi potpuno posvećeni. U vrijeme kad je nastajao, malo toga je bilo dostupno pa se uglavnom radilo iz ljubavi i želje da se što više sazna i postigne.

„To je, u stvari, priča o entuzijazmu koji je bio vodilja, a novac, zarada, privilegije bili su u drugom planu. Ljudi su se u tome doslovno pronalazili, ponekad im se činilo da su u tome pronašli čitav svijet“, priča Mirko i uz smješak dodaje da je, možda,  utisak o „IT-jevcu“ koji ne vidi ništa osim svog ekrana tako i nastao.

„Sad se i mi polako mijenjamo i postajemo otvoreniji, a u našoj kompaniji imamo i ljude koji su ambasadori svega onoga što radimo. Ali, ipak, najljepše je iza ekrana“, kaže Mirko i sjeda da popije jutarnju kafu. Iza ekrana svog latopa, naravno.